Sasa Hemon
U zadnje vrijeme rijetki su momenti (nazalost) kada se Bosanac moze zaista osjecati dobro pri spomenu bosanske kulture u bilo kojem kontekstu. Sinoc sam imao jako dobar razlog da se osjecam dobro, cak stavise, odlicno.
U hrpi elektronskih obavijesti koje svakodnevno dobijam o raznoraznim kulturnim desavanjima u Njujorku primijetih nedavno krajickom oka da Aleksandar (Sasa) Hemon, nas proslavljeni pisac (za vas koji to ne znate), ima "book reading" na NYU univerzitetu, koji inace vazi za jedan od najboljih u Americi. "Book reading" i Q/A je organizovan u okviru "Creative Writing" programa za studente, u kojem ce Hemon provesti par mjeseci radeci sa studentima.
Bilo mi je jako drago da vidim dupke puno (prostorom relativno skromno) gledaliste, studenti su se gurali za komadic prostora za stajanje. Hemon je citao dijelove iz svoje knjige pripovijedaka Love and Obstacles.
Prosto je bilo nevjerovatno slusati nekog iz Bosne ko je tako uspjesno savladao engleski jezik, koji na njemu tako kvalitetno i artikulisano pise, njegova disciplina u tome je zaista za nepovjerovati, poznavajuci mnoge BH pisce koji i na nasem jeziku imaju problema. Hemon je mukotrpnim i upornim radom dokazao da je moguce postati svjetski pisac i pri tom zadrzati sve ono sto jednog Bosanca cini Bosancem (prije svega duhom i mentalitetom)
(Jedino sto me zaista razocaralo je bila jako slaba posjeta lokalnih Bosanaca, koje sam preko FB prethodno obavijestio o ovom dogadjaju. Prepoznao sam samo troje matorih ljudi iz cijele zajednice (od nekoliko hiljada ljudi). Mizerno....Jadno....Bijedno....)
Zaista sam uzivao slusajuci Hemona, pomalo posmatrajuci studentariju koji su upijali kao spuzva svaku rijec, na svojim Ipod-ima zapisujuci neke bitne detalje i misli, posmatrajuci na kraju grabez za knjige uz obavezan potpis autora. I dalje sam u nevjerici sve to posmatrao znajuci odakle dolazim i koliko je knjizevnost kod nas gurnuta pod tepih. Sasa je za jednu vecer napravio vise koristi nego nase kompletno ministarstvo za kulturu za godinu dana.
Vratio sam se kuci zaista sretan, znajuci da ce Sasa i dalje raditi ono sto radi (jako uspjesno), i pri tom predstavljati totalno drugaciju sliku Bosne od one koju svi znaju..i to bez patetike i eksploatacije rata, bez podilazenja i kukanja, bez sablona i dzonjenja...... i ,nazalost, bez podrske Bosanaca, kojima je preca mesina uz krkacinu i narodnu muziku.
